Prosveta vrtoglavo kreće nizbrdicom
Prosveta vrtoglavo kreće nizbrdicom, a Ministarstvo, umesto da pokuša zaustavljanje ovog trenda, “slaninom masti” prosvetnu nizbrdicu. Stupanjem na snagu novog Pravilnika o kriterijumima i standardima za finansiranje koja obavlja delatnost osnovnog obrazovanja i vaspitanja, drastično je smanjena norma nenastavnom osoblju. Da podsetimo, to su: pedagozi, psiholozi,administrativni radnici i “tetkice”. Navodno, ovo je posledica zahteva MMF, da se izvrši racionalizacija u prosveti. Posmatrano teoretski, ovo izgleda logično, međutim praksa to u potpunosti demantuje, a pune posledice primene ovog katastrofalnog Pravilnika ostetiće se tek za destetak i više godina.
Čak i da ne postavimo pitanje koje je usko vezana sa prosvetom, koliko inkluzivnih učenika ima po redovnim školama, svakako ostaju pitanja: Ko će i na koji način, trenutno dostupnim “modernim” sredstvima održavati higijenu u škloskim prostorijama? Ko će preuzimati neosporno potreban dodatni pedagoški rad sa sve većim brojem učenika kojima je pomoć pedagoga potrebna? Ko će na psihološkom planu podizati samopouzdanje i pružati psihološku podršku učenicima? Ko će zadovoljavati sve veće aspiracije i administrativne zahteve Ministarstva u pogledu statističkih i drugih podataka?
Da ne zamagljujemo stvarnost, jedan od ciljeva sprovođenja naredbi iz ovog pravilnika jeste upravo gašenje malih škola! Usled depopulacije seoskog stanovništva, što je opet problem za sebe, seoske škole više ne ispunjavaju kriterijume za finansiranje neophodnog broja nenastavnog osoblja potrebnih za kvalitetan rad škole, jer im je broj odeljenja ispod, ili mnogo češće, značajno ispod propisanog kriterijuma. Generalno posmatrano, cilj Ministarstva prosvete je da se seoske škole zatvore i da se deca prevoze do gradskih škola, gde bi se formirala mega odeljenja od 30-35 učenika!
Kakav kvalitet nastave je takvim odeljenjima moguć, ne može se ni zamisliti. Na ovaj način zanemaruje se drugi cilj postojanja škola uopšte, a to je vaspitavanje dece. U odeljenjima sa 30-35 učenika kvalitet obrazovanja pada geometrijskom progresijom a svaki vaspitni rad postaje apsolutno nemoguć. U takvim uslovima čak je i razrednim starešinama nemoguće upoznavanje svih učenika ponaosob…
Drugi problem koji će se javiti jeste prevoz učenika. U sadašnjim okolnostima, ako se posmatra kvalitet i ispravnost autobusa, a na to doda kvalitet puteva koje imamo, slanje male dece u udaljene škole predstavlja izuzetan rizik. Takođe, vannastavne aktivnosti učenika putnika ni sad nisu na visokom nivou, a primenom Pravilnika u potpunosti će se onemogućiti.
Materijalna situacija građana Srbije nije sjajna i veliko je pitanje kako će roditelji podneti još jedan udar na kućni budžet. Generalno posmatrano, materijalno manje sposbne porodice školovaće decu samo do ispunjavanja zakonskog minimuma i za tu decu, ma koliko bila nadarena, posle osnovne škole prestaje svako dalje školovanje. Jednostavno rečeno, uvođenjem novog Pravilnika Srbija srlja u neobrazovanost.
Velike priče o ruralnom razvoju koje nam svakodnevno serviraju Ministi na TV ekranima, primenom ovog Pravilnika, ostaju i bez jedine virtuelne potpore, a to je povećanje broja stanovnika u ruralnim ili manjim urbanim sredinama. Zatvaranjem skola mladi bračni parovi, od kojih jedino zavisi oporavak sela otići će u urbane sredine! Dok ima škole u selima bice i zivota u njima, a potuno zatiranje sela i seoskog stanovništva biće jedna od posledica primene novog Pravilnika.
Zelena Stranka zalaže se za ravnopravnost i izjednačavanje uslova seoskog i gradskog stanovništva, jer bez jakog sela Srbija ne može opstati kao drzava. Scenario Ministarstva prosvete, iskazan novim Pravilnikom u potpunosti je neprihvatljiv, jer apsolutno negativno utiče na vaspitno-obrazovni sistem Srbije, pogoršava ionako loše stanje u srpskom selu,nameće nove materijalne izdatke stanovnioštvu ruralnih područja, čime uvećava postojeću neravnopravnost među stanovništvom i uvodi novu kategoriju diskriminacije stanovništva i to prema mestu stanovanja.