Stari hrast – nova žrtva
- Blog: Poglavlje svih poglavlja - 01.10.2019.
- Blog: Pravo i pravda?… Okolo, kupamo se! - 29.08.2019.
- Blog: Masakrom šuma do „zelene“ industrijske zone - 08.04.2019.
Ovih dana sve novine su pune članaka o sudbini starog hrasta kojeg je snašla nesreća da se nađe na trasi autoputa projektovanog krajnje neprofesionalno, bez uvida u stanje na terenu i odobrenog od strane nezaineresovanih birokrata u ministarstvu.
Ruši se i seče, sa jedne strane kulturološko znamenje naroda ovog kraja, a sa druge strane, jedno od vrhunskih dela pririode, stari hrast u Savincu.
Stari hrast iz Savinca, služio je narodu ovog kraja kao zamena za crkvu i duhovni život u vremenima okupacije i ropstva, kada su svi drugi objekti takve namene bili rušeni, ili je njihovo građenje bilo zabranjeno. Tom hrastu narod ovog kraja duguje očuvanje sopstvenog identiteta.
Dugoživuće drveće na planeti, u koje spadaju i pojedini stari primerci hrasta, pod posebnom je pažnjom svake svesne i dobromisleće vlasti. Pojedini primerci hrasta u Velikoj Britaniji, stariji od 300 godina stavljeni su pod direktnu zaštitu države i svaka pomisao u pravcu ugrožavanja takvih stabala smatra se težim krivičnim delom protiv zdravlja stanovništva, prirode i biodiverziteta. Slični slučajevi javljaju se širom Evrope, Severne Amerika, Azije pa delimično i Afrike. Jedino se sistemski čovek ostrvio u Južnoj Americi, gde se nemilosrdno krče velika šumska prostranstva, zarad neoliberalne nezajažljvosti i jadnog i jalovog profita.
Srbija se deklariše kao država koja ima šta da pokaže svetu što se biodiverziteta i prirode tiče, ali, budimo realni, šta je to što ona može da pokaže? Do sad je mogla sa sigurnošću da pokaže samo neodgovornost projetantskih kuća koja merenja, analizu terena i samo projektovanje radi direktno iz kancelarije. Mogla je da pokaže i inertnost državnog aparata u slučaju „otkrivanja“ jedne prave prirodne dragocenosti na trasi novog autoputa. Kao predlog našao se i model presađivanja 600 godina starog hrasta. Možda i nije najidelnije rešenje, ali da je bar pokušano mogli bi da se nadamo da je ovoj vlasti stalo do očuvanja prirode, života, tradicije i verovanja njenog naroda.
Svašta je vlastima padalo na pamet, osim da se o trošku bahatih projektanata na vreme izmesti trasa autoputa. Priča o 30 miliona evra za preprojektovanje nove trase najblaže rečeno je bezobrazna i nerealno visoka. Priča da se za tih 30 miliona evra moglo uraditi nekoliko škola, zabavišta, bolnica i mnogo što-šta, pa zbog toga izmena trase ne dolazi u obzir je obična zamena teza. Novac za preprojektovanje dužan je da obezbedi bahati i neodgovorni projektant, koji je do ovog problema doveo.
Stari hrast je preživeo i lepa i ružna vremena…
Nikao je on pre no što je Kolumbo otkrio Ameriku i unesrećio Indijansku populaciju. Šta će nama hrast stariji od Amerike !?
Pamti on i tursko nadiranje i plač i lelek naroda ovog kraja pod njihovom vlašću. Pamti on i trupe Eugena Savojskog, pa opet Turke, čak i Napoleona. Pamti on i ustanke protiv tiranije naroda ovog kraja, bitke sa Astougarima, pamti i okupaciju Nemaca… Zapamtio je on i kratke periode mira i slobode u tih 600 godina. Mnoge generacije su se pod njegovom krošnjom upoznavale, ljubile, venčavale…, ali ne i ova generacija.
Što je hrast zapamtio, zapamtio je. Ova vlast je rešila da mu saseče žilu kucavicu i otme sva sećanja zarad „puta u nako bolje sutra“. Rešila je vlast da zauvek raskine sa nazadnim „starim“ i da se okrene naprednoj „budućnosti“, kroz koju treba tumarati bez pouka iz prošlosti, bez sopstvene istorije i po cenu uništavanja prirode. Imaju li naredne generacije bilo kakve šanse za zdrav život u takvoj budućnosti? Da ne bude zabune, niko ni najmanje ne spori potrebu i javni značaj izgradnje tog autoputa, ali zar je jadan prastari hrast kriv što ga projektant „nije video“ na toj trasi?