Ponovo pomor ribe u Bačkoj (do koje granice je moguće trpeti nepravdu)
Sistematsko uništavanje vodotokova u Srbiji počelo je s raspadom SFRJ i od tog vremena do danas uz mnoge intervencije ribolovaca i boraca za očuvanje prirode i raznih drugih udruženja i društava gotovo ništa nije urađeno na očuvanju i unapređenju tog sada već vidljivo iscrpljenog resursa.
Ovim pitanjem treba da se bavi Ministarstvo zaštite životne sredine i poljoprivrede kroz svoja tela, a jedno od njih je i Agencija za zaštitu životne sredine. Koliko se oni bave ovom temom možemo da vidimo iz svakodnevnih primera na koje nailazimo na vodama koje posećujemo. Naime, mi ribolovci znamo iz prakse da kontrola izlova ribe na vodama gotovo da i ne postoji (osim u izuzetnim slučajevima), da je enormna količina mreža i ostalog ribarskog alata i da se riba izlovljava raznim nedozvoljenim sredstvima (struja, plin, itd). Tim sredstvima se služe i registrovani i neregistrovani ribari radi ostvarivanja lične dobiti na crnom tržištu. Znamo takođe da su pojedini ribari sa dozvolom ili nezaštićeni od strane službenika zaduženih za kontrolu ribarskih područja pa i službenika policijske uprave pošto verovatno dele dobit od ove vrste trgovine. Svesni smo da ima i časnih i poštenih ljudi koji rade svoj posao beskompromisno, ali i oni ostaju bez rezultata, jer je završna instanca sudstvo koje ima veoma blag odnos prema ovim prekršiocima (po zakonu o ribarstvu ova dela spadaju u prekršajno, a ne krivično pravo). Dobar deo “rekreativnih“ ribolovaca učestvuje u ovakvom vidu crne ekonomije prilagođavajući svoje alate za izlovljavanje ribe „grabuljanjem“ ili loveći nedozvoljene količine kvalitetne ribe. Siguran sam da većina građana ne zna da se na ovom tržištu godišnje obrne nekoliko stotina hiljada eura potpuno nevidljivih za državu. Razmislite samo kolika je cena ribe u ribarnici i stvari će vam biti jasnije.
Svi mi koji izlazimo na vodu smo svesni štetnosti topole u slivu reka. Takođe, svi znamo da se riba ne mresti uz panjeve evro-američke topole (u daljem tekstu: EA topola) i da ih koristi za zaklon tek kada je panj mrtav i to više godina, a sve zbog drastičnog povećanja kiselosti vode (pH oko 4-4,5). Ako svi mi ovo znamo, onda to mora da zna i Agencija za zaštitu životne sredine i nadležno Ministarstvo. Oni to znaju, ali ne preduzimaju ništa jer JP Srbijašume i JP Vojvodinašume pune budžet sadnjom i eksploatacijom EA topole, a to Agencija smatra dobrom „budžetsko-ekološkom“ kompenzacijom. Ovo ćutanje samo je način za prikrivanje štete koju načine i vrednosti koju ustvari uništavaju, jer nikada nisu izradili nezavisnu, ozbiljnu studiju uticaja i pokušali da zaštite riblji fond. Imali smo ozbiljnu situaciju u Zaštićenom prirodnom dobru, Koviljsko-Petrovaradinskom ritu pre koju godinu, kada je visok vodostaj trajao dva i po meseca, pri čemu visina vode na poplavljenom području nije prelazila jedan metar. To je uzrokovalo da, uz pomoć velike količine kiseonika i sunčeve svetlosti, dođe do enormnog oslobađanja kiselina iz stabala EA topole i raspada nagomilanog opalog lišća što je povećalo količinu rastvorenog amonijaka, smanjilo rastvoreni kiseonik u vodi i smanjilo PH vrednost. Tek pod pritiskom javnosti, odnosno ribolovaca, korisnik područja – JP Vojvodinašume, obavestilo je nadležne o pomoru ribe, pa su izvršena merenja i hemijske analize vode. Preliminarni rezultati analiza bili su takvi da je dato upozorenje da riba ne bi trebalo da se konzumira do konačnih rezlutata. Kao što to najčešće biva u slučajevima nebrige i javašluka, rezlutati nikada nisu objavljeni, a stidljivo je plasirana informacija da je povećana temperatura vode uzrok pomora.
Ovih dana ponovo ošamućivanje i pomor ribe u Bačkoj, kod Srbobrana. Ovaj proces ne može se smatrati akutnim, jer traje, sa manjim ili većim oscilacijama, poslednjih 30-tak godina. Međutim, poslednja veća zagađivačka amplituda traje već tridesetak dana i ne nazire joj se kraj. JP Vode Vojvodine pre neki dan su konačno reagovale zbog pritiska javnosti i zbog dužine trajanja procesa, obećanjem da će uputiti zvaničan zahtev za analizu stanja Agenciji za zaštitu životne sredine koja je nadležna za kvalitet voda i uzorkovanje. Nakon dobijanja rezultata analiza Agencija će izdati saopštenje, koje će proslediti Vodama Vojvodine. Ovakav sistem nadležnosti i nenadležnosti samo je pogoršana verzija sistema koji je vladao u vreme socijalističkog samoupravljanja, jer je tada nadležnost nad kvalitetom i kvantitetom voda imao Pokrajinski hidrometeorološki Zavod Vojvodine, a nakon „dešavanja naroda“, Republički hidrometeorološki Zavod. Sada je kvantitet voda i dalje na Hidrometeorološkom Zavodu, ali je kvalitet potpao pod Agenciju za životnu sredinu, koja se u svojim zadacima baš i ne snalazi. Tačnije, ne meša se mnogo u svoj posao. Svakako ovaj sistem je samo pogoršana varijanta socijalističkog, jer podela nadležnosti, a time i odgovornosti utiče na beskonačno razvlačenje postupaka, do mere u kojoj niko nije odgovoran za nastalu štetu, ili kako bi to narod rekao “pojeo vuk magarca“. A šteta je ogromna, cifre su milionske, ali niko neće da ih pravilno predstavi. U periodu kampanje šećerne repe, organizuje se „spasavanje ribljeg fonda“, odnosno, izlov i prebacivanje ribe iz dela pod zagađenjem, u delove kanala koji nisu pod uticajem zagađenja šećerana, ali i ta akcija ima svojih velikih negativnosti. Kada bi prikazali stvarnu štetu u uništavanju ribljeg fonda ovog, ali i drugih kanala, bilo bi potpuno jasno koliko pojedini privilegovani ribari-kriminalci zarađuju ili su zarađivali izlovom ribe u ovim akcijama. Svedoci smo velike pojave velike količine ribe po pijacama, bez ikakve sanitarne i veterinarske kontrole, ali i kontrole porekla ribe.
I ovaj put ostaćemo bez odgovora države na mnoga pitanja vezana za ovaj događaj i niko zbog, toga kao ni do sad, neće snositi posledice. Međutim, posledice će prvenstveno osetiti priroda, kao i sva flora i fauna voda, ali i njihova staništa, a jednog dana i svi mi.
Nemojmo dozvoliti da se ovakve stvari konstantno ponavljaju! Postoji put da se izborimo za bržu i efikasniju reakciju države u ovakvim i sličnim slučajevima, kada se preventivno reaguje i u startu spreče ovakve i slične katastrofe, koje ovu siromašnu zemlju previše koštaju. Izborimo se i osnujmo nezavisno Ministarstvo za zaštitu životne sredine, a na pokrajinskom nivou poseban Sekretarijat za zaštitu životne sredine. Promenimo Zakon o vodama, Zakon o životnoj sredini, Zakon o ribarstvu i sve Zakone koji se tiču održanja biodiverziteta i životne sredine. Napišimo te zakone i učinimo ih efikasnim, brzim, primenjivim i učinkovitim i uvedimo efikasne mehanizme za njihovo sprovođenje. Utvrdimo nadležnost, prava i obaveze, a time i odgovornost svakog pojedinca u lancu sprovođenja zakona i propisa. Kreirajmo ozbiljnu kaznenu politiku u cilju zaštite životne sredine, a time i ribljeg fonda. Proterajmo EA topole iz plavnih područja, prirodnih mrestilišta i sa obala reka i kanala. Zabranimo privredni ribolov, sem sanitarnog, selektivnog izlova pojedinih vrsta na svakih 5 godina. Uvedimo trgovinu ribom iz crne zone u legalnu trgovinu i legalne tokove novca. Uvedimo ribolovački ispit kao vid upoznavanja sa osnovnim odrednicama ribolova, vrstama riba, ribolovnim tehnikama i zakonskim odredbama, odnosno pravima i obavezama svakog ribolovca. Stvorimo priliku da svoju decu izvodimo na nezagađene vode i da ih učimo sportskom ribolovu na vodama bogatim ribom.
Dragi prijatelji, dragi ribolovci i svi ljubitelji i svoje zemlje i prirode, apelujem na vas: “ne morate više da trpite nepravdu, ne morate da ćutite. Recite jasno, jer kroz nas će se čuti i vaš glas!“ Podržite nas jer mi smo tu da rešimo problem. Mi znamo kako. Mi to možemo. Mi smo Zelena Stranka.