Opasnosti privatizacije voda – resursa 21. veka
- Blog: Poglavlje svih poglavlja - 01.10.2019.
- Blog: Pravo i pravda?… Okolo, kupamo se! - 29.08.2019.
- Blog: Masakrom šuma do „zelene“ industrijske zone - 08.04.2019.
Prema podacima Ujedinjenih nacija (UN), oko milijardu ljudi nema pristup čistoj pijaćoj vodi, a čak 2,5 milijardi nema obezbeđene osnovne sanitarne uslove, koji nedvosmisleno podrazumevaju dostupnost pijaćoj vodi.
Godišnje u svetu, zbog nestašice vode, ili zbog zagađivanja vode umire oko 5 miliona ljudi, pa je ovaj vek, proglašen – vekom vode. Upravo iz tih razloga sukobi za vodu i oko vode u ovom veku označeni su kao verovatni. Hoće li od velikog značaja za ovako agresivan scenario biti „upliv“ privatnog kapitala u oblast vodnih resursa, zavisi od svesti i savesti svake države ponaosob.
Visoki komesarijat za ljudska prava UN je objavio dokument pod nazivom “Pravo na vodu” [Office of the UN High Commissioner for Human Rights –The Right to Water, New York. 2007.], kojim se uspostavlja pravo svakog čoveka na vodu kao njegovog osnovnog ljudskog i demokratskog prava:
“Obezbeđivanje pijaćih i sanitarnih voda definisano je kao jednako, nediskriminišuće pravo pristupa dovoljnim količinama čiste pijaće vode za ličnu upotrebu, upotrebu u domaćinstvu (piće, sanitarne potrebe, pranje rublja, pripremu hrane i ličnu i porodičnu higijenu) i održavanje života i zdravlja. Države treba da postave ovakvu upotrebu vode kao prioritet u odnosu na druge vidove upotrebe vode i preduzmu korake da ona bude dobrog kvaliteta i dostupna za sve”.
“Demokratizacija” voda se u evropskom zakonodavstvu pominje još u pojedinačnim zakonima, akcionim planovima i drugim dokumentima većine zapadnoevropskih država. Saradnjom i integracionim procesima u sklopu stvaranja i unifikovanja Evropske zajednice dokumenti o upravljanju vodnim resursima su se dopunjavali i integrisali u složenije dokumente. Puna integracija ovih dokumenata rezultovala je Direktivom o uspostavljanju okvira za delovanje zajednice u oblasti voda, (Okvirna direktiva o vodama) [European Commision: Water Frame Directive, Official Journal of the EC, Bruxelles. 2000.], usvojena 2000. godine.
Generalno, opšti cilj Direktive je održivi razvoj u oblasti voda kroz jedinstveno integralno upravljanje vodama putem planova upravljanja u okviru rečnih slivova. Direktiva zahteva racionalno korišćenje i zaštitu voda, smanjenje troškova upravljanja vodom, dovođenje u „dobar“ status voda i unapređivanje odnosa subjekata u upravljanju vodama.
Pojam održivosti se naslanja na integralni pristup, implementacijom elemenata životne sredine. Prema Komisiji za zaštitu životne sredine i razvoj UN, održivi razvoj predstavlja kao ekonomično ponašanje sistema, koje omogućava korišćenje resursa u budućnosti, sa minimalnim posledicama po ekološki sistem.
Procesi privatizacije vodnih resursa, koncesiona prava nad izvorištima, vodne dozvole, kao i slični korisnički, svojinski i vlasnički modeli u oblasti voda otvaraju niz pitanja. Međutim, često se olako prelazi preko osnovnog pitanja, a to je: interes stanovništva. Brojni su primeri „liberalizacije tržišta voda“, izraženi posebno u nerazvijenim državama.
Takvi „eksperimenti“ često rezultiraju potpunim devastiranjem izvorišta pijaćih voda i visokim stepenom zagađivanja, pa i potpunim uništenjem resursa.
Privatizacija voda i vodnih resursa u neoliberalnom konceptu ima samo jedan cilj, a to je profit i u direktnoj je koliziji sa donešenim dokumentima UN i Direktivom o vodama, ali i nacionalnim interesima svake zrele i odgovorne države.
Ukoliko država za cilj ima zdravlje i dobrobit sopstvenog stanovništva, dozvoliće isključivo kontrolisano i racionalno korišćenje i upotrebu sopstvenih vodnih resursa. Privatni kapital i investicije u vodovodne sisteme i vodne resurse mogu, ali i ne moraju biti svima „sladak kolač“.
Prethodno definisanje međusobnih prava i obaveza države i investitora u javno-privatnom partnerstvu, uvažavajući principe racionalnosti i održivosti u korišćenju i upotrebi voda, principe zaštite životne sredine, i najvažniji princip – javni interes stanovništva, proizvode „kolač“, koji je na kraju svima sladak.