Blog: Pretvorimo zapuštene gradske potoke u ekološke oaze blaženstva
Tokom jedne od kampanja Zelene stranke štandu je prišao stariji gospodin, razgledao malo flajere i predstavio se kao član Zelenih iz Nemačke, iz grada Frajburga. „Znate, mi u Frajburgu smo srećni“ rekao je i otišao. Frajburg je po statistikama grad koji je u Nemačkoj najviše uređen po zelenim standardima, a po britanskom Gardijanu je svojevremeno proglašavan i za najzeleniji grad na svetu. Isto tako po nekim statistikama je Frajburg, kako je to stariji gospodin i sugerisao, jedan od gradova u Nemačkoj u kojima su stanovnici najsrećniji. Zelena politika ima za cilj srećnog građanina koji zadovoljava svoje realne potrebe.
Različita događanja u regionu, pa i šire, od protesta u Zagrebu pre sedam godina kada su se građani i nevladine organizacije organizovali na demonstracijama u pokušaju da spreče menjanje namene javnog prostora u centru grada, preko protesta u Turskoj (zbog planova da se menja namena jednog parka) toliko intenzivnih da su poređeni sa protestima ’68., pa do aktuelnih beogradskih, novosadskih i zagrebačkih građanskih inicijativa i protesta da se zaštite zelene površine u tim sredinama, pokazuju da je zaštita javnog interesa i javnih prostora nešto što veoma interesuje građane i da je to jedan od retkih okidača koji mogu da, u apatijom zahvaćenom društvu, izvedu građane na ulice.
Očigledno je da građani u širem okruženju kao svoj interes i kao bitnu potrebu prepoznaju zaštitu javnih prostora i javnih interesa vezanih za te prostore i to naročito zaštitu već postojećih parkova i zelenih površina. Sa druge strane, nemamo primere da su građani negde protestvovali tražeći izgradnju tržnog centra. Naprotiv, u Kragujevcu su svojevremeno tražili da se zaštiti park kako na njegovom mestu ne bi bio izgrađen megamarket.
Većini naših gradova nedostaju parkovske površine. Novi Sad je grad koji je u poslednjih dvadeset godina jedan od gradova u kojem se najviše gradilo u Srbiji, ali svedoci smo da pri tome nisu poštovane potrebe stanovništva za zelenim površinama. Čitavi kvartovi su pretvoreni u betonske površine bez zelenila. Zato je jedan od zahteva Zelene stranke pri pravljenju dogovora sa gradskim vlastima bio da grad posle dužeg vremena izgradi jedan veći park i da napravi veći broj manjih parkova namenjenih za istrčavanje pasa. Nakon uspešnog dogovora sa gradom oko toga, ono što je bilo zanimljivo jeste to da su se građani sami počeli javljati Zelenoj stranci sa vlastitim inicijativama da se u delovima grada u kojima oni žive neke zapuštene površine kultivišu i transformišu u parkovske površine.
Zelena stranka je odlučila da krene u kampanju dodatnog dizanja svesti građana o potrebi očuvanja starih i pravljenja novih parkovskih površina i jedan od prvih koraka ka tome biće aktuelizacija ideje da se u jednom od prigradskih naselja Novog Sada površina oko kanala koji protiče kroz njega kultiviše u šetalište. U svetu je trend da se u metropolama i velikim gradovima aktiviraju i „zaboravljeni“ gradski potoci i tako, što je više moguće, ostvari povratak na svojevrsno „prirodno stanje“ čime se između ostaloga smanjuje efekat „toplotnog ostrva“, povećava bioraznovrsnost i stvaraju nove površine za rekreaciju.
Zato je Zelena stranka u saradnji sa civilnim sektorom i pejzažnom arhitekticom, već angažovanom u nekim sličnim inicijativama civilnog društva, izašla na teren i pregledala lokalitet na kojem stanovništvo tog dela grada želi da napravi parkovsku površinu i šetalište, nakon čega je napravljen i prvi nacrt mogućeg izgleda tog prostora. Predlog rešenja je uvažio više prepoznatih potreba lokalnog stanovništva, od biciklističke staze kojom se obezbeđuje veća bezbednost u saobraćaju budući da tom deonicom puta deca biciklima idu u školu i do igrališta i sportskih terena, preko trim staze, teretane na otvorenom, terena za boćanje, igrališta za košarku i dečijeg igrališta, pa sve do tražene površine za izvođenje pasa. Postavilo se pitanje da li je prigradskom naselju u kojem nije zastupljena višespratna stambena izgradnja i gde sve kuće imaju dvorišta uopšte i treba ograđena površina za izvođenja pasa, ali je u razgovoru sa žiteljima tog naselja uviđeno da za njih takav prostor nije samo mesto gde će istrčavati svoje pse, nego i prilika da se sreću i druže.
U narednim koracima Zelena stranka će aktuelizovati ovu ideju i razgovarati sa građanima kako bi videla kakvo oni imaju mišljenje o tome i koje su im potrebe, da bi nakon toga pokušala da, sistemski kroz gradske organe, pokuša da dovede do realizacije ove ideje, kao i nekih drugih sličnih, u praksi.
Ova lokalna inicijativa je primer kako se politika može vratiti zadovoljavanju interesa građana. Zelena stranka je veoma spremna da i u drugim sredinama razmotri problematiku vode i javnih prostora pri čemu ova tematika ne bi obuhvatila samo pitanje dostupnosti pitke vode u javnim prostorima, njene prisutnosti u gradu u obliku fontana i jezera i uređenje naših reka sa njihovim priobaljima, već bi otvorila i pitanje čemu sve mogu da služe gradski potoci sem za što efikasnije odvođenje površinskih voda i tako sprečavanje poplava? Dakle, ideja je kako na što kreativniji i građanima što korisniji način uklopiti postojanje gradskih potoka u život urbanih naselja. Osim za šetnje i rekreaciju, oni recimo mogu biti i značajan faktor u rasterećenju saobraćaja budući da im funkcija može biti i da obezbede prijatno i opušteno prebacivanje biciklista i pešaka iz jednog dela naseljenog mesta u drugi bez susreta sa motornim vozilima.
Uzimajući u obzir značaj ovakvih inicijativa za kvalitet života građana, Zelena stranka je spremna da u različitim mestima i gradovima njeni odbori sami, ili u saradnji sa lokalnim građanskim organizacijama i pokretima, mapiraju postojeće gradske potoke i krenu u sakupljanje neophodnih informacija za ovakve inicijative, a to najpre znači podataka o imovinskom i pravnom statusu tih prostora, kao i nameni površine. U zavisnosti od takvih činjenica i mogućnosti realizacije takvih inicijativa pojedinačno, gradski odbori samostalno mogu da odluče da li će krenuti u promocije ideje za uređenje neke od takvih površina. Na primer, eventualnim kultivisanjem okruženja Rokovog potoka u Petrovaradinu čijim bi eventualnim temeljnim uređenjem tamošnji stanovnici od površine kojoj se u nekim delovima godine ne približavaju zbog smrada i otpada koji se tu skupi, dobili javni prostor koji bi bio veoma prijatan i funkcionalan. Još bolji primer je Kaljavi potok u Beogradu koji protiče kroz čak dve beogradske opštine, Voždovac i Rakovicu, da bi se na kraju ulio u Topčidersku reku. Nekad je u Kaljavom potoku bila čista voda u kojoj su živeli i rakovi, a pecaroši su hvatali sitne kedere, poneku crvenperku, pa čak i babuške do pola kilograma. Danas je Kaljavi potok kolektor svih otpadnih voda, a samim tim izvor zaraze i nesnosnog smrada. Uzimajući u obzir potencijal koji ima Kaljavi potok, recimo u jednom delu on prolazi pored 18 hektara šume, njegova revitalizacija i pretvaranje njegovog okruženja u ekološku oazu bi bili od ogromnog značaja za Grad Beograd i radikalno promenili kvalitet života i izgled jednog njegovog dela na bolje.
Samo u Gradu Beogradu postoji oko 200 vodotokova, ne računajući veće reke poput Dunava i Save, od kojih su mnogi zapušteni i obrasli u šiblje, neki su zacevljeni, a ima i onih koji su postali kolektori otpadnih voda.
Potencijal za urbanističke intervencije po ovom pitanju je veliki, kako u samom Beogradu tako i u celoj Srbiji, i Zelena stranka će se sasvim ozbiljno pozabaviti ovom problematikom u narednim godinama.
Savet Zelene stranke za saradnju sa OCD