Blog: Pravo i pravda?… Okolo, kupamo se!
- Blog: Poglavlje svih poglavlja - 01.10.2019.
- Blog: Pravo i pravda?… Okolo, kupamo se! - 29.08.2019.
- Blog: Masakrom šuma do „zelene“ industrijske zone - 08.04.2019.
Poznato je da pravo i pravda nisu iste kategorije i u najpravičnijim državama, da ne kažemo najdemokratskijim, pravo je tu da nadomesti nemogućnost izvršenja ili sprovođenja barem delimične pravde. U onim drugim sistemima pravo se udaljava od pravde i počinje da služi i nekim drugim, najčešće materijalnim, interesima pojedinaca koji kreiraju to isto pravo. Te druge sisteme nazivamo raznim imenima, kao što su: nedemokratski, totalistički, pa čak i tiranski. Međutim, šta se dešava kad u pravdu niko i ne veruje, a pravo se postavlja tako da ne poštuje čak ni sopstvena pravila.
Svedoci smo takvog stanja na malim vodotocima Srbije, odakle je pravda na najgrublji način oterana, a pravo se pravi blesavo, odnosno samo sebe negira.
Investitori koji grade male hidroelektrane na malim planinskim vodotocima Srbije upravo spadaju u tu kategoriju, jer ih ni najmanje ne zanima pravda, a pravo vešto izbegavaju, ignorišu, ili čak podređuju sopstvenoj volji i volji sopstvenog privatnog obezbeđenja.
Iako su Zakon o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS“, br. 36/2009, 88/2010, 91/2010 – ispr. i 14/2016), Zakon o zaštiti i održivom korišćenju ribljeg fonda („Sl. glasnik RS“, br. 128/2014), Zakon o zaštiti životne sredine („Sl. glasnik RS“, br.135/2004,36/2009,36/2009,72/2009,43/2011-odl.US i 14/2016), Zakon o vodama („Sl. glasnik RS“, br. 30/2010, 93/2012 i 101/2016), Zakon o javnoj svojini („Sl. glasnik RS“, br. 72/2011, 88/2013, 105/2014, 104/2016, 108/2016 i 113/2017) i brojni drugi podzakonski akti izričiti u zabranama ili ograničenjima, ove ograde za „investitore“ ne vrede ni pišljiva boba. U svakom slučaju, „investitori“ se drže sintagme:
Kada pravo nije na tvojoj strani, dovedeš privatno obezbeđenje i sprpovedeš „sopstveno pravo“ na šta god poželiš.
Slučaj „Rakita“, daleko od toga da je jedini, ali je jedini nekako uspeo da se probije do medija. Pod ovim ne podrazumevamo domaće medije, koji se, u ogromnom broju, najbrutalnije utrkuju u ćutanju, nego Le Figaro, France presse, Deutsche Welle, Associated Press,…
Nedoslednosti, nelogičnosti i neusklađenosti zakonske procedure koje povezuju izgradnju građevinskih objekata sa javnom svojinom, vodama, biodiverzitetom, zaštitom prirode, zaštitom životne sredine, pa i ustavnim kategorijama prava građana i dalje se održavaju, a kao kapa nad kapama, Zakon o planiranju i izgradnji postavlja se kao Biblija za „investitore“. Po ovom Zakonu, investitoru je važno da je vlasnik, ili da ima bilo kakav korisnički ugovor na nekoj od parcela na kojima pokreće izgradnju, a čak ni to nije uslov. Slučaj „Rakita“ je flagrantan primer gde investitor od opštine traži rešenje za utvrđivanje naknade za promenu namene zemljišta za parcelu 3542, KO Rakita, u građevinsko zemljište, a gradilište i izgradnju organizuje na potpuno drugoj lokaciji, na delu parcele 3044 KO Rakita. Parcela 3542 KO Babušnica udaljena je oko 850 metara uzvodno od lokacije gradilišta na parceli 3044, što je ogromna lokacijska razlika.
Da tu nije kraj nedoslednosti govori i Rešenje o uslovima zaštite prirode, koje je izdao Zavod za zaštitu prirode, gde se ne pominju ni parcela 3542, ni 3044 u KO Rakita, ali se pominje set parcela nizvodno od gradilišta. U tom rešenju, u tački 1 daje se 34 posebna uslova, koji se odnose i na zamućenje voda, koje ne sme biti duže od 5 dana, zatim o zabrani sečenja izuzetnih primeraka šumskog rastinja, o minimalnom održivom proticaju dovoljnom za razvoj biocenoza i potrebe korisnika, o zabrani ukopavanja cevovoda u korito reke uza velike vode (prevazilaženje povratnog perioda 100 godina), o zabrani građevinskih radova koji će izazvati degradacione procese uzvodno i nizvodno od MHE, o uslovima za riblju stazu u kojima brzina neće prelaziti 2 m/s, u kojima neće biti turbulencije, u kojima će postojati bazeni za odmorište ribljih vrsta, gde pad riblje staze neće biti veći od prirodnog pada Rakitske reke, u kojima će na nizvodnom kraju krupnim kamenom biti napravljen pristupni bazen i o zimskim uslovima sa povećanim proticajem kroz riblju stazu zbog mresta riba, zatim, o zabrani formiranja privremenih kopova i pozajmišta građevinskog materijala – kamena, itd.
Sve što je dato u Rešenju o uslovima zaštite prirode, a moglo je da se prekrši, prekršeno je. Cevovod je ukopan u korito za male vode, pa čak i u zaplav dve protivbujične pregrade, probijene su i u statički nestabilno stanje dovedene dve protivbujične pregrada, uništene su javne saobraćajnice, koje su jedina veza Rakite i ostatka sveta, formirana su klizišta na privatnim parcelama, a na kojima je investitor vlasnicima zabranio pristup posredstvom privatnog obezbeđenja, pa čak i organa MUP, vodotok je tokom izgradnje bio nezamućen manje od 5 dana, a riblja staza, koja se pravi ne zadovoljava ni jedan od traženih uslova.
Na gradilište su izlazile opštinska građevinska inspekcija, inspekcija za zaštitu životne sredine, lovno šumska inspekcija,… Sve su donosile Rešenja za zaustavljanje radova, uklanjanje nepropisno postavljenog cevovoda i još po neke dodatne aktivnosti za sanaciju terena i okoline, ali gradnja je nesmetano nastavljana.
Bez obzira na mogućnost ignorisanja svih drugih Zakona, osima Zakona o planiranju i izgradnji od strane opštinskih organa nadležnih za te poslove, brojne MHE su građene čak i bez građevinske dozvole. Ni za te MHE ne postoji ni pravda, ni pravo, pa su nesmetano dovršavane i čak puštane u rad.
Saglasnost lokalne zajednice postala je toliko besmislena stavka u propisima da je moguće dobiti saglasnost jedne mesne zajednice za teritoriju sasvim druge mesne zajednice i to se tumači kao pravno valjan dokument, kojim investitori mašu iz sve snage, pa čak na osnovu tog, očigledno pravno nevalidnog papira, prete vojskama privatnog obezbeđenja. Primer ovakve budalaštine je totalno protivpravna odluka Mesne zajednice Livađe I, koje je donelo Odluku o službenosti prolaza cevovoda MHE Kresaja na Graševačkoj reci, kroz parcelu na teritoriji potpuno druge Mesne zajednice Radmanovo. Usput, KO Livađer uopšte ne izlazi na tu reku! Da bi bilo slikovitije, to bi bilo kao kada bi Srbija donela odluku da se nuklearni otpad skladišti ispod Brisela, ili da se na Seni u Parizu napravi velika hidroelektrana visine 50 metara.
Srbija se možda i navikla na nedostatak pravde, ali ne i na ovakvo izigravanje pravnih normi i zakona Republike Srbije.
Ako vam je dobro, onda ništa…