Blog: Povećanje pošumljenosti kroz vetrozaštitne pojaseve
- Blog: A šta sa jelkama? - 12.01.2018.
- Blog: Badnjak - 10.01.2018.
- Blog: Povećanje pošumljenosti kroz vetrozaštitne pojaseve - 28.08.2017.
Srbija po pošumljenosti, koja je oko 27%, spada u manje pošumljene države Evrope, a dve činjenice posebno se izdvajaju. Prva porazna činjenica je učešće izdanačkih šuma lošeg kvaliteta od oko 50% u ukupnim šuma Srbije, a druga je, ispod svake mere niska pošumljenost severne Pokrajine Vojvodine od samo nešto više od 6% površine. Šumske površine u Vojvodini skoncentrisane su u svega nekoliko većih delova, kao što su Fruška gora, Vršačke planine, Deliblatska peščara, Bosutske šume i uzani šumski pojasevi u priobalju velikih reka, Dunava, Tise i Save i delu kanala hidro-sistema Dunav – Tisa – Dunav.
Ono po čemu se vojvođanska ravnica izdvaja u odnosu na sve druge ravnice Evrope jeste nepostojanje vetrozaštitnih pojaseva. Vetrozaštitni pojasevi od velikog su uticaja na gotovo sve oblasti poljoprivrede, vodoprivrede, saobraćaja, zaštite zemljišta od erozija, stvaranje povoljnijih mikroklimatskih osobina, ali i zaštite životne sredine i zaštite biodiverziteta.
Erozivni procesi u Vojvodini iskazuju se odnošenjem najfinijih i najplodnijih čestica sa površine zemljišta, što uzrokuje osiromašivanje pedološkog pokrivača, a time i značajno smanjivanje prinosa. Upravo u tim najfinijim površinskim slojevima, koji su najpodložniji eolskoj eroziji nalazi se najviše humusa i značajne količine azota, fosfora i kalijuma, kao i mikroelemenata. Osim što se presecanjem velikih poljoprivrednih površina vetrozaštitnim pojasevima smanjuje dejstvo vetra, odnosno smanjuje se erozija vetrom na poljoprivrednom zemljištu, ovom merom se značajno smanjuje i zasipanje odnetim zemljišnim materijalom mesta akumulacije nanosa, a to su po pravilu kanali kanalske mreže. Na ovaj način kanalska mreža duže će, bez značajnijih radova i intervencija, ostati funkcionalna i neće biti potrebe za dodatnim zauzimanjem površina za deponovanje izmuljenog materijala iz kanala.
Uticaj vetra izražen je i na većim vodenim površinama, jezerima, rekama i kanalima u vidu pojave talasa. Talasi na kanalskoj mreži izazivaju eroziju obala, što osim uticaja na stabilnost kosina kanalskih obala utiče i na taloženje erodiranog materijala na dnu kanala. To izaziva promenu proticajnog profila, odnosno, smanjuje protočnost istog. Naknadni radovi na sanaciji takvih posledica su veoma zahtevni i skupi, a sve je moguće izbeći mnogo jeftinijim, delotvornijim i korisnijim podizanjem kvalitetnih vetrozaštitnih pojaseva.
Smanjivanjem jačine vetra na oranicama utiče se i na promenu mikroklime, jer je odavno poznata činjenica da se smanjenjem vetra smanjuje i isparavanje iz zemljišta, dok se relativna vlažnost vazduha povećava za skoro 15%. Na taj način smanjuju se i potrebne količine vode za navodnjavanje, čime se smanjuju i troškovi navodnjavanja i ostvaruje niža cena poljoprivredne proizvodnje. Osim toga, vetrozaštitni pojasevi štite useve od jakih udara vetra i poleganja, ili čak loma stabljika.
U saobraćajnom smislu, vetrozaštitni pojasevi utiču i na povećanje bezbednosti saobraćaja smanjujući bočne udare vetra, a u zimskim uslovima, onemogućavaju formiranje smetova na punim pravcima, a koliko to može izazvati problema, pa čak i dovesti ljude u životno opasne situacije, svedoci smo događaja od pre nekoliko zima. U letnjim mesecima, vetrozaštitni pojasevi služe i kao mesto za odmor u prijatnoj hladovini. Najveća razlika se vidi na autoputu od Novog Sada do Subotice, gde je veoma mali broj odmorišta na kojima uglavnom postoji tek po koje drvo, u odnosu recimo na Mađarsku, gde su vetrozaštitni pojasevi podignuti skoro na celoj trasi autoputeva od Budimpešte ka Segedinu i Beču, ali i na pravcu prema Ukrajini i ka Balatonu.
Vetrozaštitne pojaseve treba podizati i oko gradova i naselja, jer se time isti štite od jakih udara vetra, štite fasade zgrada, električne i druge nadzemne vodove i drugu imovinu, a u zimskim mesecima smanjuju individualni osećaj hladnoće izazvan vetrom. Ulogu vetrozaštitnih pojaseva u smanjivanju buke i aero-zagađenje ne treba ni spominjati. Takođe, vetrozaštitne pojaseve treba podizati i oko gradskih deponija jer se na taj način sprečava raznošenje otpada po okolini, a i širenje neprijatnih mirisa se u velikom procentu smanjuje.
Vetrozaštitnim pojasevima utičemo i na poboljšanje biodiverziteta jer na migratornim pravcima, osim na većim vodenim površinama, jedan deo ptica za odmorišta koristi i šume, ali i uzane šumske pojaseve. Na ovaj način povećava se zadržavanje ptica na našoj teritoriji u vreme migracija čime im se olakšava put davanjem sigurnog odmorišta. Ovi pojasevi treba da budu i stanište životinjama koje ne migriraju, a kojima je dosadašnje devastiranje šuma oduzelo dom. Sa druge strane, pravilnim izborom vrsta biljaka za vetrozaštitne pojaseve možemo pomoći i pčelarstvu, a time i celokupnoj poljoprivredi, jer bismo privukli veći broj pčelara bliže plodnim ravnicama i na taj način poboljšali oprašivanje gajenih kultura, a broj pčelara i proizvodnja meda bila bi značajno veća.
Takođe, ne treba zaboraviti ni povoljan vizuelni efekat šumskih površina i vetrozaštitnih pojaseva, pogotovo u ravničarskim krajevima. Osim što se podizanjem vetrozaštitnim pojasevima „razbija“ monotonija i daje pejzažni kvalitet, smanjuje se i depresija kod ljudi, što je važan zdravstveni segment.
Vetar na čoveka i društvo u celini ima dvostruko dejstvo, osim do sad pomenutih, uglavnom loših uticaja, kao uzročnik smetova, erozije, isušivanja zemljišta i smanjenja relativne vlažnosti vazduha, vetar ima veoma važan uticaj na smanjenje zagađenja vazduha u velikim urbanim i industrijskim centrima. Osim toga ne sme se zaboraviti i njegov proizvodni, a za sad neiskorišćeni potencijal u proizvodnji električne energije.
Moramo posvetiti pažnju vetru, kao značajnoj meteorološkoj pojavi iz dva razloga. Prvi je korišćenje snage vetra, kao obnovljivog energetskog izvora, a drugi je u uklanjanju štetnih dejstava vetrova na otvorenim površinama. Vetrozaštitni pojasevi, kako im samo ime kaže služe za umanjenje energije vetra koja na površini zemljišta po definiciji ima negativne efekte. Izgradnja vetrogeneratorskih parkova, koji moraju postati prioritet u energetici ravničarskih i vetrovitih krajeva Srbije, podjednako je važna kao i podizanje vetrozaštitnih pojaseva uz puteve i pruge, ako i kroz veće poljoprivredne i nepošumljene oblasti. Presecanjem velikih parcela vetrozaštitnim pojasevima svi su na dobitku, jer bi gubitak površina pod poljoprivrednim kulturama u korist vetrozaštitnih pojaseva, bio višestruko kompenzovan nesumnjivim povećanjem prinosa. Pravilno održavanje šumskozaštitnih pojaseva u vidu proređivanja i obnavljanja šuma, vlasnicima parcela na kojima se oni nalaze donosio bi dodatne, ne male prihode od drvne mase.
Autor:
Miodrag Perović, predsednik Saveta Zelene stranke za prirodne resurse