Blog: Ponovo poplavljena Srbija – neke stvari moramo da učimo više puta, a ni onda ih ne naučimo!
- Blog: Poglavlje svih poglavlja - 01.10.2019.
- Blog: Pravo i pravda?… Okolo, kupamo se! - 29.08.2019.
- Blog: Masakrom šuma do „zelene“ industrijske zone - 08.04.2019.
Poplave Tamiša iz 2000-te godine u Banatu, kao i poplave manjih reka, sa manjim plavnim površinama, postavile su niz pitanja, koja su tad ostala bez odgovora, ali uz obavezna obećanja. Poplava, samo što je prošla, cela priča je i medijski, a i na svaki drugi način zaboravljena. Slična priča bila je i naredne godine, s tim što većih izlivanja poplavnih voda nije bilo, pa je po ukidanju vanredne odbrane od poplava, ponovo cela priča gurnuta u neku arhivu.
Samo 4 godine kasnije, 2005. godine, ponovo se Tamiš izlio u Rumuniji i „iza leđa“ poplavio veliku površinu srednjeg Banata, izazvavši ogromne materijalne štete. Za vreme poplava, političari su se utrkivali u izjavama da će se problem poplava i bujica rešiti i da će to biti prioritet vlasti u Srbiji. Potom je opet naišlo nekoliko poplava na manjim vodotocima, da bi se 2010. sva snaga bujice sručila na ionako siromašnu opštinu Trgovište, uzevši pri tome dva života. Ponovo ista priča, slikanja, intervjui, bučne izjave predstavnika vlasti i tek po koja manja aktivnost, više kozmetičke, nego upotrebne prirode.
Nedugo zatim, još po neka bujica i ponovo velike štete, koje su opet zaboravljene i medijski potpuno neispraćene. Velika poplava iz proleća 2014. godine, kada su stradala brojna naselja u Srbiji, medijski skoro da je bila praćena isključivo u Obrenovcu i tek malo više u Sremskoj Mitrovici i Šapcu. Sve ostale poplave, bile su praćene samo od lokalnih medija i sa tek po nekom kratkom vesti u izveštajima nacionalnog medijskog prostora.
Stradalo je puno gradova tog proleća 2014., ali poplavama u toj godini nije bio kraj. Već u jesen iste godine, ciklon koji je doneo do tad nezabeležene padavine, prouzrokovao je u opštinama Veliko Gradište, Golubac, Majdanpek, Bor, Kladovo neverovatna bujična razaranja na malim vodotocima. Poplave su prošle, bura se stišala, sve nam ide kao podmazano, mediji su se ućutali o toj temi, jer su neke nove, svetski poznate i priznate ličnosti ušle na Farmu.
Sveže vesti ponovo pokazuju da su poplave u Srbiji realnost, a ne nepogoda koja se predupređuje.
Ako se pitamo o uzrocima poplava, oni mogu biti razni, od topljenja velike količine snega, velikih padavina, stvaranja ledenih barijera, rušenja brana itd. Svi ti događaji mogu se predvideti, pa i veoma precizno proračunati svi parametri propagacije (vremenskog rasporeda, površinskog i visinskog pružanja talasa poplavnih voda). Mape ugroženosti i mape rizika takođe se mogu relativno precizno dobiti, ali se tu postavlja jedno pitanje, a to je ažurnost podataka Katastra nepokretnosti. Ovi podaci su zastareli i anahroni i prosto se iznenadimo kad na neizgrađenoj katastarskoj parceli pronađemo čitava naselja, industrijske zone, stočarske farme, skladišta i slično. Drugi problem je da li računamo sa dobrim podacima 100-godišnjih poplavnih voda, padavina i svih drugih parametara važnih za proračun propagacije poplavnih talasa. Takođe, ni jedan sistem zaštite od poplava nije 100% siguran i mora se računati sa nekom verovatnoćom „otkaza“ sistema. Teorijski, verovatnoća otkaza je veoma mala, ali se upravo zbog klimatskih promena, koje u Srbiji i dalje ne ulaze u proračune, postavlja pitanje povratnih perioda na koje su zaštitni sistemi otporni.
Pitanje koje ni jedna medijska i novinska kuća nije postavila sebi, jeste da li pitaju merodavne ljude za dešavanja na vodama, da li ih pitaju relevantne stvari, da li ih pitaju za buduće mere koje treba preduzeti… Uglavnom se pojavi tek jedna ličnost relevantna po pitanju hidro-meteorologije i plejada nebitnih i nerelevantnih likova, koji najčešće ne znaju da sastave dve rečenice kako treba. Dok voda raste intervjuišu Marića iz Sektora za vanredne situacije, iako on uopšte nije merodavna ličnost za sprovođenje odbrane od poplava. Direkcija za vode i Javna vodoprivredna preduzeća daju intervjue, tek ako se voda izlije i sistem odbrane od poplava ne može da podnese vodeni talas, pa se pređe u vanrednu situaciju, odnosno u aktivnosti spasavanja i evakuacije, za šta je nadležan Marić, a nikako vodoprivreda.
Finansiranje vodoprivrede ide iz budžeta Republike Srbije, po sistemu koliko iskukaju. U taj isti budžet, po osnovama vodnih naknada slije se daleko više novca, nego što u vodoprivredu i održavanje objekata uđe. Budžet Srbije odavno je poznat kao „mesto gde se svakom novcu gubi trag“. Srbija ni blizu nije toliko bogata, da može da plaća štetu od poplava svake godine, umesto da novac uloži u sistem prevencije, rane najave i uređenje slivova vodotoka.
Pisaće se o ovoj tematici ko zna još koliko i to uvek kad se nešto desi. A pisaće se verovatno dok nam jednog dana kompletan BDP ne ode u sanaciju šteta od budućih poplava. Poplave su tu, dešavale su se, dešavaju se i dešavaće se opet u budućnosti, a pravi trenutak za delovanje u smeru preventivnih mera prošao je odavno.