Blog: Plastika fantastika
Najlon kese, vreće, džakovi… naša su svakodnevnica bez koje ne bismo mogli zamisliti odlazak u kupovinu, pakovanje, odlaganje starih stvari, bacanje smeća i još mnogo toga. Naravno, svi ćete se složiti da je to najpraktičniji i najjeftiniji vid ambalaže jer kako bi inače iz prodavnice poneli hleb, mleko, burek, jogurt… U prodavnicu uđemo sa rukama u džepovima i „plastikom“ u novčaniku, a na kasi za kupljenu robu „dobijemo“ i najlon kesu, pa to je sjajno, zar ne?
Ne dragi moji, najlon-plastika polako, ali sigurno guši Srbiju (svet) i sve nas zajedno. Da li ste nekada pomislili na to kada pakujete, nosite, bacate? Da li ste možda izbrojali koliko kesa u toku dana upotrebite i bacite?
Brojke su jezive. U Srbiji se na godišnjem nivou baci oko 2 milijarde raznih kesa. 2 000 000 000 kesa, dragi moji, svake godine završi gde? Zapitajte se šta se dešava sa kesama koje svakodnevno bacate! Kese su izuzetno male mase, samim tim i najblaži povetarac ih nosi kojekude, zato kada duva košava imamo drveće “ukrašeno” raznim šarenim kesama. Većina tih kesa je uredno bačena u smeće, ali zbog svoje “letačke” sposobnosti završava svuda, pa i na drveću. Oni koji imaju prilike da se voze čamcem po Savi i Kolubari ovih dana – kada voda opada neka obrate pažnju na “ukrase” obalnog rastinja – sve sama plastika.
Plastične mase od kojih se izrađuju kese PP (polipropilen), PE (polietilen), PVC (polivinil hlorid)… su jedinjenja za koja nauka kaže da se u prirodi mogu razlagati 1000 godina, ali da pri tom razlaganju ispuštaju veoma štetne materije koje ozbiljno ugrožavaju ekosistem. Iskreno, nosim se mišlju da li se plastika uopšte može razložiti u prirodi i za milion godina. Ko je ispratio prirodni proces razlaganja plastike u prirodi? Niko, naravno, kako bi i mogao kada je prva plastična masa proizvedena u laboratoriji tek 1907. godine i to bakelit, a plastične mase, koje se danas koriste za proizvodnju razne ambalaže, koju deceniju kasnije. Tako da naučnu tvrdnju, sve i da je tačna, možemo potvrditi za nekih 900 godina. Zamislite šta će se desiti sa planetom za 900 godina kada je za nepunih 100 godina otpadna plastična ambalaža ozbiljno ugrozila kompletan ekosistem na planeti zemlji i ozbiljni naučnici nemaju rešenje tog problema, naime, nemaju rešenje u ovim okolnostima sa ovakvim sistemima proizvodnje i tokovima novca. Pogledajmo jedno od „rešenja“ koje se ogleda u proizvodnji „biorazgradivih kesa“ koje nije ništa više do naručen marketinški trik jer nema biorazgradivog materijala koji u sebi sadrži i najmanju količinu bilo koje plastike.
Pod uticajem UV zraka plastika se raspada na sve manje i manje komadiće i većina plastike u okeanima su čestice manje od 5 mm i lakše od 1 g i one čine “plastičnu čorbu” koja pluta na dubini do 100 m. Plutajuće plastične čestice privlače perzistentne organske zagađivače (POPs) iz okolne vode i ostaju blizu površine gde ih morske životinje mogu progutati i uneti u lanac ishrane. Osim toga, bar 100.000 životinja (među njima i domaćih) godišnje umre od gušenja plastičnim kesama, jer ih greškom uzmu kao hranu, a mnoge od njih se upetljaju u kese i ne mogu da se oslobode. Plastične kese prave velike probleme i u nerazvijenim područjima, gde su čest uzročnik začepljenja kanalizacije i posledično izbijanja zaraza. Mnoge zemlje se protiv plastičnih kesa bore raznim taksama. Najstarija taksa na kese iz 1993. godine potiče iz Danske, a rezultat je bio 60% manje korišćenje plastičnih kesa, dok je Irska taksom od 22 evrocenta uspela da smanji njihovu upotrebu za 90%. Postoje i zemlje koje su zbog loše implementacije ovakvih mera ostale bez većih rezultata. U EU se u proseku troši oko 200 kesa godišnje po stanovniku. Zakonom iz 2015. godine članicama se nalaže da progresivno smanjuju korišćenje plastičnih kesa na 90 po stanovniku do 2019. a zatim na 40 kesa do 2025. godine. Neke zemlje su već dostigle ove ciljeve, a neke će morati baš da se potrude.
Zašto je situacija baš takva? Zašto su najlon kese jeftinije od papirnih kesa kada je kilogram plastike daleko skuplji od kilograma recikliranog papira? Niste razmišljali o tome i niste znali? A da li znate da je broj proizvođača najlon kesa u odnosu na proizvođače papirnih desetostruko veći? Ogroman novac se obrće u proizvodnji plastične ambalaže, kesa, džakova uopšte plastičnih proizvoda, a gde je veliki novac veliki su i interesi…
Jedino pravo i provereno rešenje ovog i sličnih problema nekontrolisanog gomilanja otpada je u smanjenoj upotrebi i reciklaži. Kese koje svakodnevno koristimo od prodavnice do kuće zamenimo torbama i cegerima koje će nam trajati godinama, a ujedno nećemo brinuti da li će pući kada kupimo preko kilogram robe. Do pre tridesetak godina kod nas nije bilo kesa, a opet su ljudi išli u prodavnice i pijace, kupovali i nosili stvari. Zatim tu je reciklaža, kada već moramo koristiti naučimo da plastiku odvajamo od drugog otpada – đubreta i tako odvojenu bacimo u zaseban kontejner.
Svako od nas je, bez obzira na nacionalnu, versku, političku ili bilo koju drugu pripadnost, jednak u ovom zajedničkom problemu. Svi mi isti vazduh dišemo, istu vodu pijemo, istu hranu jedemo i moramo istu svest imati.
Autor bloga: Toni Golja